Jesam li ja na listi? - Humor

Čule životinje u šumi da medo ima listu za ubijanje. 

Dođe jelen prvi i upita medu:

"Medo je li točno da ti imaš tu listu?"

Medo:

"Imam."

Jelen:

"Jesam li ja na njoj?"

Medo:

"Jesi."

I sutradan nađu jelena mrtvog. 

Drugi se ohrabri vuk i dođe kod mede i upita:

"Medo imaš li ti listu za ubijanje?"

Medo:

"Imam."

Vuk:

"Jesam li ja na njoj?"

Medo:

"Jesi."

I sutradan nađu vuka mrtvog.

Dođe zeko kod mede i upita:

"Medo imaš li ti listu za ubijanje?"

Medo:

"Imam."

Zeko:

"Jesam li ja na njoj?"

Medo:

"Jesi."

Zeko:

"Možeš li me obrisati s liste?"

Medo:

"Može, nema problema."

POUKA: Komunikacija je ključ uspjeha.

Djede, koliko ti imaš godina?

Jedne večeri razgovaraju djed i unuk o aktualnim događajima. Najednom unuk upita djeda: - Djede, koliko ti imaš godina?
Djed odgovori:
- Da razmislim...Rođen sam prije televizije, cjepiva za dječju paralizu, fotokopirnoga aparata, kontaktnih leća i kontracepcijskih tableta. Nije bilo policijskih radara, kreditnih kartica, laserskih zraka. Nisu još izumili klimatske uređaje, perilice, sušilice (rublje su jednostavno prali i objesili sušiti na svježi zrak).
Čovjek nije bio na Mjesecu, nisu postojali mlazni avioni. Vjenčao sam se s tvojom bakom i živjeli smo zajedno, a u svakoj obitelji su bili tata i mama. Riječ "gay" je bila poštovanja vrijedna engleska riječ, koja je značila veselog, simpatičnog, zadovoljnog čovjeka, a ne homoseksualca. O lezbijkama nismo uopće čuli, muškarci nisu nosili naušnice. Rođen sam prije računala, paralelnoga studija i grupne terapije. Ljudi nisu odlazili na preglede, nego ih je liječnik slao prema potrebi na preglede krvi i mokraće.
Do 25. godine starosti sam svakoga muškarca oslovljavao s gospodine, a žene s gospođo ili gospođice. Kada je u moje vrijeme gospođa stupila u tramvaj ili autobus, djeca i mladi su požurili ustupiti mjesto (sjedalo). Ako je bila trudnica dopratili su je do sjedala i ako je bilo potrebno išli za nju kupiti vozovnicu i donijeli joj.
Muškarci su hodali rubom nogostupa, žene uz kuće. Na stepenicama je ženama bila prepuštena strana do ograde, njih se prve propuštalo u dizalo i iz njega, muškarci su im uvijek primaknuli stolac kada bi sjedale. Muškarci nisu nikada pozdravljali žene, a da ne bi ustali ako su sjedili. Ustali bi svaki puta kada bi žena ustala pa i samo za trenutak. Muškarci su otvarali vrata automobila ili koja god druga vrata i ženama pomagali skinuti ogrtač. U moje vrijeme djevičanstvo nije prouzrokovalo rak i takve djevojke su predstavljale krepost obitelji i čistoću za svoje muževe. Naš život je bio određen s 10 zapovjedi, trijeznim rasuđivanjem, poštivanjem starijih, ponašanje prema zakonu te se ispunjavalo plodnim suživotom s bližnjima i odgovornoj slobodi.
Naučili su nas razlikovati dobro od lošega i da smo odgovorni za svoje postupke i njihove posljedice. Za brzu hranu smo mislili da je namijenjena ljudima u žurbi. Ozbiljna veza je značilo da smo u dobrim odnosima s braćom, sestrama i ostalom daljnjom i bližom rodbinom, prijateljima i prijateljicama. Time sharing je značilo da obitelj ljetuje s drugim obiteljima, a ne da dijeli prostor s neznancima. Nismo znali za bežični telefon, o mobitelu da i ne govorimo. Nismo slušali stereo snimke, UKV radio, kasete, CD - e, DVD - e, elektronske pisače strojeve, računala, prijenosna računala.
Notebook je bila bilježnica. Satove smo navijali svaki dan. Ništa nije bilo digitalno, ni satovi, kućanski aparati nisu imali svjetlećih prikazivača. Kada već govorimo o strojevima, nije bilo bankomata, mikrovalnih pećnica, radio - budilica. O videorekorderima i videokamerama da ne govorimo. Nije bilo instant fotografija u boji, samo crno - bijele, a za razvijanje je trebalo pričekati barem 3 dana. Fotografija u boji također nije bilo. Kada je na nekom proizvodu pisalo Made in Japan, to je značilo da je loše kvalitete, a proizvoda s natpisom Made in Korea, Taiwan ili Thailand, a pogotovo Made in China nije niti bilo. Nismo čuli za Pizza - cut ili McDonald's niti za instant kavu, umjetna sladila. U trgovini je bilo moguće kupiti nešto za 5 do 10 centi. Sladoled, vozna karta ili osvježavajuće piće stajalo je 10 centi. Novi automobil je stajao 1.000 dolara, ali tko je imao toliko novaca?
U moje vrijeme, trava je bila nešto što smo kosili, a ne pušili. Mi smo bili posljednji koji su bili uvjereni da žena treba muža da bi imala dijete.

Sada mi reci koliko ti misliš da sam star?

- E..., djede. Više od 200 godina!? odgovori unuk.

- Ne, dragi moj, samo pedeset!

Slučaj poriluk trese Europu

Piše i snimio Galeus
Izvor:hrsvijet.net

Branko Štrlić u svom je vrtu u Makarskoj uzgojio poriluk nesvakidašnje veličine. Vadeći, u petak, 30. travnja, poriluk iz zemlje Branko se nemalo iznenadio vidjevši koliko je veliku lukovicu uspio uzgojiti. Najveći od nekoliko zaista divovskih primjeraka težio je 3, dok su ostali bili između 2 i 2,5 kilograma.

Tako veliki poriluk ne viđa se često, a sretni i zadovoljni Branko poručuje: Tko od motike i duplaša straha nema, ne mora se niti gladi bojati! Literatura navodi podatak da ta vrlo zdrava i ukusna lukovica najčešće naraste do pola metra duljine, a ako je suditi prema dimenzijama Brankovih orijaša, čija veličina dobro premašuje jedan metar, slobodno se može kazati kako je riječ o pravim divovima. Treba naglasiti da su svi primjerci potpuno zdravi i izrazito lijepe boje.

EU Parlament izražava zabrinutost

Ta je kratka vijest - zanimljivost svojedobno prošla skoro nezapaženo. Ovih se dana, međutim, u briselskim krugovima, digla cijela bura oko Brankova poriluka. Čim je vijest i fotografija velike lukovice procurila u europske medije uslijedila su oštra upozorenja iz sjedišta EU kako je riječ o hrvatskom nepoštivanju odredbi pristupnog ugovora u poglavlju o poljoprivredi. Europa ne poznaje tako veliki poriluk, a to što se Hrvati njime hvale dodatni je udarac posrnuloj EU poljoprivredi koja se još nije oporavila od superbakterije e-coli. – Misle li Hrvati da su bolji od nas ili je tu na djelu izraziti i vrlo opasni ekstremni nacionalizam? - pita se Hannes Swoboda. – Sve ovo dokazuje kako će Hrvati biti trouble makeri u EU, a prvi dokaz tome su i ovi plodovi hrvatskog podzemlja – upozoravaju britanski parlamentarci.

Reakcija nizozemske veleposlanice

Odmah se javila i nizozemska veleposlanica Stella Ronner Grubačić zatraživši hitan sastanak s predsjednikom Ivom Josipovićem. Tom prigodom je dala i izjavu za medije. - Ovo je samo još jedna potvrda kako smo bili u pravu tražeći pojačan monitoring nad Hrvatskom prije njenog priključenja EU. Iz svega je vidljivo da je tu riječ o mrkvofobiji, kao i nedostatku tolerancije prema osobama istospolne orijentacije. Fotografija heteroseksualca koji na neprimjeren način drži dva velika poriluka u rukama izazvala je opravdan nemir i strah unutar udruga BABE, KONTRA i ISKORAK (koje takvo što još nisu vidjeli a kamoli držali u rukama), a koje su naši partneri u razvoju demokracije. Svoje prosvjede najavljuju HHO i Amnesty International, te Documenta, GONG i ostale slobodoumne i napredne udruge civilnog društva, i Nizozemska će ih u tome podržati. Ovako velik i čvrst poriluk prijeti penetracijom u temelje europske pravne, kulturne i poljoprivredne stečevine s mogućim nesagledivim posljedicama – kazala je Ronnerica.

Čovječe pod zvijezdama

O slučaju se potom očitovao i predsjednik Josipović - Poriluk nije ničiji monopol i toga bismo trebali svi biti svjesni. Uzgoj ovako velikog poriluka mogao bi se smatrati provokacijom usmjerenom prema našim prijateljima u EU koji nisu u stanju proizvesti ovako velik i čvrst primjerak. Uvjeren sam da će nadležne institucije, tu prvenstveno mislim na pravosudni sustav, učiniti sve što je u njihovoj nadležnosti, te da će počinitelj biti priveden pravdi. U skladu sa svojim ustavnim ovlastima, te sukladno politici razvoja regionalne suradnje o svemu sam izvijestio predsjednika Srbije Borisa Tadića, inače mog dobrog prijatelja, izrazivši uvjerenje kako veličina i težina poriluka nisu i ne mogu biti prepreka daljnjem produbljivanju našeg prijateljstva. Očekujem brzu reakciju Vlade RH, a počinitelju ovog nedjela želim poručiti: Čovječe pazi da ne hodaš malen ispod zvijezda, posebno ako si u poljoprivredi.

Prenosimo još neke izjave naših političara

Predsjednica vlade RH Jadranka Kosor - Što se vlade kojoj sam na čelu, a i mene osobno, tiče, naš stav je jasan, a iako smo ga toliko puta iznijeli u javnost ponoviti ću to još jednom. Poriluk nikada ne koristimo za pripremu krumpir salate, jer našim je zakonima to izričito zabranjeno. Ako se ne varam polja poriluka su idealan teren za mito i korupciju, a nadam se kako će naše pravosuđe poduzeti sve potrebne mjere za utvrđivanje odgovornosti svih onih koji su sudjelovali u uzgoju tako velikog poriluka. Još bih poručila, svima onima koji na taj način žele usporiti ili zaustaviti naš put u EU da im to neće uspjeti. Ja ću potpisati ugovor o pristupanju RH u EU, s porilukom ili bez njega.

Vladimir Šeks - Riječ je o bandi poljoprivrednika koji ovakvim svojim istupima sustavno podrivaju ustavni poredak RH. Radi se o morbidnoj manipulaciji porilukom, jednom organiziranom akcijom odvratnih lešinara. Radi se o bandi koja perfidno koristi medijski prostor kao najznačajnije utočište demokracije. Ali neće još dugo, ne dok ja sjedim u Saboru.

P.S. Umalo smo zaboravili predstavnika oporbe. Slavko Linić – Iza svega ovoga stoji ona špijunčina Karamarko. Sada valjda svi vide kako je ovdje riječ o montiranom slučaju koji za cilj ima diskreditaciju moje osobe, ali i oporbe u cjelini. Na riječkoj tržnici takav se poriluk ne bi nikada mogao pojaviti, a da svi u lancu njegove proizvodnje ne budu uhićeni i privedeni na obavijesni razgovor. Neću prestati boriti se protiv HDZ-ovske mafije. Neću, neću i neću – uzbuđeno je izjavio Linić, a na upit zašto misli da je to usmjereno protiv njega osobno odgovorio je neka pitamo špijunčinu Karamarka, rovokopača koji je vjerojatno taj poriluk pronašao istražujući Bleiburg, Jadovno i Šaranovu jamu.

Dragi Bože, imam mali prijedlog za Tebe:

Život bi trebalo početi smrću, a ne obratno!

Zamisli ovo:

Ležiš dva metra ispod zemlje, oko tebe je tama i hladnoća, a ti počneš kopati ka svjetlu.

Kad izađeš, ideš direktno u starački dom, iz mjeseca u mjesec osjećaš se sve bolje i bolje, dok te napokon ne izbace jer si premlad.

S masnom penzijom igraš par godina golf, dobiješ od poslodavca zlatni sat za vjernost i počneš polaaako da radiš.

Čim svoje odradiš, ideš na fakultet.

U međuvremenu si zaradio dovoljno da možeš svoj studentski život provesti kao bubreg u loju, imaš svakodnevno za izlaske, provod i alkohol, a u glavi nemaš ništa osim guzica i sisa...

Kad već otupiš od svega toga, stiglo je vrijeme za školu, koja naravno započinje na maturalnoj večeri.

U školi postaješ iz godine u godinu gluplji, sve dok te napokon ne izbace iz nje.

Naravno, poslije toga najviše se obraduješ sladoledu ili nekim smiješnim igračkama.

Poslije toga se nekoliko godina igraš u pijesku, pa se preseliš u maternicu gde uživaš devet meseci i napokon svršiš ovaj život s jednim velikim orgazmom!

To bi bio život!

Tvoj Perica.