Prije dva tjedna napunio sam 38 godina.
Ujutro na svoj rođendan sam se probudio prilično neraspoložen, no, godine čine svoje!
Otišao sam u kuhinju uvjeren da će mi žena osvježiti dan s jednim:
"Dobro jutro i sretan rođendan, mužiću moj zlatni!"
A vjerojatno me i iznenadi kakvim darom.
Ništa.
Nije rekla ni dobro jutro, a kamoli ostalo čemu sam se nadao!
Dobro, pomislio sam, s godinama postanu takve, ali djeca, ta su me se sigurno sjetila.
Isto tako nisu ništa rekli.
Duboko razočaran otišao sam na posao.
Čim sam ušao u ured, dočekala me moja tajnica Sara sa osmjehom na licu i procvrkutala:
"Dobro jutro, gospodine šefe, i sve najbolje za Vaš rođendan!"
Odmah sam se osjetio bolje. Ipak se netko sjetio da mi je danas rođendan.
Udubio sam se u posao i radio do podneva.
Tada je na vrata pokucala Sara:
"Znate šefe, danas je tako lijep dan, a i rođendan Vam je, pozivam Vas na ručak!".
"To je najljepša stvar koju sam danas čuo", odvratih,
"Idemo?"
Otišli smo na ručak u odlični mali intimni restoran na periferiji, priuštili smo si martini (nekoliko)i beskrajno uživali u odličnoj hrani.
Kad smo se vraćali natrag, rekla je Sara:
"Znate šefe, tako je poseban dan, čemu se vraćati u ured?".
"Stvarno imate pravo", rekao sam, kao svaki dobar šef zadovoljan svojom tajnicom.
"Onda Vas pozivam k sebi na času vina!"
U njenom stanu sam se udobno smjestio, Sara nam je natočila vino i kad smo se kucnuli, rekla je:
"Samo trenutak, šefe, da odjenem nešto udobnije!".
"Svakako, samo dajte!", otpovrnuo sam, vidno uzbuđen i u treptavom isčekivanju.
Otišla je u spavaću sobu i vratila se nakon nekih pet minuta.
U rukama je nosila veliku tortu,
a iza nje su išli moja žena, moja djeca, prijatelji i nekoliko kolega s posla
i svi su pjevali "Happy birthday to You...".
A ja sam sjedio na kauču potpuno iznenađen
i
gol golcat.