Sjedila sam u čekaonici kod zubara i primjetila diplomu zubara, čije ime i prezime mi je bilo jako poznato.
Kad je nekad davno došao u naš razred – odmah sam bila zaljubljena u njega.
Međutim, kad je ušao u ordinaciju, to nije bio on, već neki sijedi djedica, izboranog lica, s debelim naočalima.
Ipak, kad sam sjela na stolicu, nisam mogla izdržati i upitala sam ga:
“Jeste Vi išli u II. gimnaziju?”
Rekao je: “Da, maturirao sam 1983. godine. Otkud znate?”
“Pa bili ste u mom razredu!”, odgovorila sam ushićeno.
I ONDA JE TAJ ODVRATNI, SIJEDI, ĆORAVI, IZBORANI PEDERČINA REKAO:
“A što ste predavali?”